ŽENE OBNAVLJAJU SJEĆANJA: RODNA DIMENZIJA MEMORIJE

S početkom ratova u bivšoj Jugoslaviji, žene žrtve ratnih silovanja postale su otjelovljeni simboli i nacionalne metafore: Silovana Bošnjakinja, (Hrvatica, Albanka, Srpkinja...) simbolizirala je "silovanu" Hrvatsku, Bosnu, Kosovo… Istodobno, u medijima su se pojavile slike seksipilnih mladih žena u vojnim uniformama. Žene su konstruirane kao simboli na čijim su tijelima svi nacionalizmi u regiji upisivali svoje državotvorne projekte i svoje "tisućugodišnje snove". Pojedinke i feminističke ženske grupe koje se nisu konformirale s državno orkestriranim nacionalizmom proglašavane su izdajicama i ne-ženstvenima.

Žene su bile žrtve etničkih konflikata, ali žene su također igrale aktivnu ulogu u suprotstavljanju ratovima i nacionalizmima. Neposredno nakon ratova, stradanja žena i seksualno ratno nasilje nad njima nestali iz javne memorije. Iako je mir danas na cijeni, iz kolektivne memorije izbrisano je i suprotstavljanje žena oružanim sukobima i nacionalizmima.

Ženski projekt obnove sjećanja kreće od pretpostavke da bavljenje prošlošću i memorijom odlučno utječu na procese tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, pomirenja, traženja istine, pa utoliko i stvaranja uvjeta za stabilnost, demokratski razvoj i trajni mir u regiji koje nije moguće postići bez aktivnog sudjelovanja žena. Ako ni zbog čega, onda stoga što su žene i ženske grupe nositeljice sjećanja na kontinuirane mirovne aktivnosti.

kontakt:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Feministički pristup psihosocijalnom radu u ratnim uvjetima

Sudionice radionice izdvojile su slijedeće oblike i specifična iskustva feminističkog rada odnosno angažmana u radu sa ženama koje su preživjele ratne traume:

  • praktična pomoć (dijeljenje humanitarne pomoći, novčanih sredstava, osiguranje smještaja, odjeće i hrane, pomoć pri izradi dokumenata, informacije, pomoć pri rješavanju pravnih, zdravstvenih problema).
  • psihološka pomoć: SOS telefoni, osobno savjetovanje, različiti oblici terapijskog rada u svrhu podrške i osnaživanja žena i mladih kako bi povratili kontrolu nad vlastitim životima. edukaciju koja uključuje treninge i radionice za prekvalifikaciju i osposobljavanje žena za rad, osposobljavanje samih aktivistica, treninge i radionice za predstavnice institucija, podučavanje nenasilnoj komunikaciji, edukaciju aktivista nevladinih udruga.
  • zdravstvenu zaštitu (primjerice organiziranje besplatnih pregleda zdravstveno neosiguranim ženama, posredovanje između žena i bolnica odnosno ministarstva zdravstva, suradnju sa Zavodom za zapošljavanje, domovima zdravlja te pojedinim liječnicima, preventivnu edukaciju i slično).
  • javni rad/lobiranje kroz suradnju i povezivanje s nadležnim institucijama za prognanice i izbjeglice, organiziranje javnih tribina, okruglih stolova te drugih oblika javnog istupanja o prognaničkoj i izbjegličkoj problematici s naglaskom na razbijanju predrasuda, organiziranje konferencija, ”uličnih“ akcija.

Prema sudionicama radionice, osobito važna obilježja i iskustva feminističkog pristupa psihosocijalnom radu u ratnim situacijama bila su:

  • entuzijazam (ne odustajanje)
  • cjeloviti, integrativni pristup
  • naglasak na izgradnji povjerenja, vjera u iskaze žena i njihovu snagu
  • iskreni, prijateljski pristup koji već sam ima terapijsko djelovanje
  • nehijerarhijski pristup i spontanost
  • dijeljenje osobnih iskustava
  • osnaživanje žena za izbor i uspostavu kontrole nad vlastitim životima
  • transparentnost, razumijevanje no i svijest o vlastitim granicama
  • suzdržanost u prosuđivanju tuđih iskustava i odluka
  • izbjegavanje manipuliranja ženskim pričama u senzacionalističke ili političke svrhe

Kao prednosti feminističkog pristupa sudionice su naposljetku izdvojile holistički, neformalni odnosno birokracijom neopterećeni pristup svakoj osobi te anonimnost. Zatim je tu bio uporan rad na sebi, stalno preispitivanje, usavršavanje i edukacija. Prednost je bila i uvijek otvorena mogućnost za buduću suradnju sa svakom traumatiziranom ženom na način, primjerice, njezinog uključivanja u rad ženske grupe, njenog laičkog ili profesionalnog doprinosa radu grupe itd. U vezi toga, iskustvo je pokazalo da je profesionalni “background” koristan, no i njegovo odsustvo ima svojih prednosti. Izrazito važna je bila i  mogućnost utjecaja na političke i društvene promjene putem lobiranja, javnih istupa i slično.

Problemi ovih oblika feminističkog aktivizma bili su i još uvijek su: plaćanje rada o kome ovisi kako osobna egzistencija tako i realizacija određenih projekata, zatim borba sa institucijama, otpor zajednice, nedosljednost u primjenjivanju demokratskih/feminističkih principa u vlastitoj organizaciji, vezivanje klijentica do potpune ovisnosti, političke prepreke.

...

Ove stranice posvećene su sjećanjima žena na otpore  ratovima i nacionalizmima u zemljama bivše Jugoslavije, ali i aktivnostima svih žena svijeta koje u kontekstu tranzicijskih procesa dižu svoj glas protiv ratnog nasilja i diskriminacije.