ŽENE OBNAVLJAJU SJEĆANJA: RODNA DIMENZIJA MEMORIJE

S početkom ratova u bivšoj Jugoslaviji, žene žrtve ratnih silovanja postale su otjelovljeni simboli i nacionalne metafore: Silovana Bošnjakinja, (Hrvatica, Albanka, Srpkinja...) simbolizirala je "silovanu" Hrvatsku, Bosnu, Kosovo… Istodobno, u medijima su se pojavile slike seksipilnih mladih žena u vojnim uniformama. Žene su konstruirane kao simboli na čijim su tijelima svi nacionalizmi u regiji upisivali svoje državotvorne projekte i svoje "tisućugodišnje snove". Pojedinke i feminističke ženske grupe koje se nisu konformirale s državno orkestriranim nacionalizmom proglašavane su izdajicama i ne-ženstvenima.

Žene su bile žrtve etničkih konflikata, ali žene su također igrale aktivnu ulogu u suprotstavljanju ratovima i nacionalizmima. Neposredno nakon ratova, stradanja žena i seksualno ratno nasilje nad njima nestali iz javne memorije. Iako je mir danas na cijeni, iz kolektivne memorije izbrisano je i suprotstavljanje žena oružanim sukobima i nacionalizmima.

Ženski projekt obnove sjećanja kreće od pretpostavke da bavljenje prošlošću i memorijom odlučno utječu na procese tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, pomirenja, traženja istine, pa utoliko i stvaranja uvjeta za stabilnost, demokratski razvoj i trajni mir u regiji koje nije moguće postići bez aktivnog sudjelovanja žena. Ako ni zbog čega, onda stoga što su žene i ženske grupe nositeljice sjećanja na kontinuirane mirovne aktivnosti.

kontakt:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

ŽENSKI LOBBY ZAGREB
Tkalčićeva 38
10000 Zagreb
Hrvatska
 
Zagreb, 5. prosinca 1992.
 
Silovanje kao oružje
 
Naše iskustvo i povijest nam govore da se u svakom ratu stupanj nasilja nad ženama povećava. Rat koji se vodi na području bivše Jugoslavije potvrđuje to pravilo. Silovanje je jedan od najbezobzirnijih zločina budući da pogađa najnevinije – one koje nikad nisu imale priliku odlučivati o ratu ili miru.
 
Mi, članice Zagrebačkog ženskog lobbyja, stoga zahtijevamo:
  1. Da se odmah raspuste svi logori na području bivše Jugoslavije, prije svega oni u kojima su žene izložene seksualnom nasilju, psihičkoj torturi i ponižavanju.
  2. Da se silovanje tretira kao ratni zločin. Stoga zahtjijevamo izmjenu III odjeljka IV Ženevske konvencije iz 1949. godine,. Tražimo od evropskih vlada da donesu zakon koji bi ženama žrtvama seksualnog nasilja jamčio politički azil.
  3. Apeliramo na sve ženske organizacije – međunarodne, vladine, kao i nevladine – na mirovne i ženske grupe da što hitnije ustanove nezavisni ženski tim, te da pomognu osnivanje kriznih centara za silovane žene koji bi ženama žrtvama pružili podršku i svu moguću pomoć. Zahtjevamo od vlada na tim područjima da podrže ove inicijative u skladu sa svim međunarodnim konvencijama.
Nasilje nad ženama vrše redovni vojnici, dobrovoljci, kao i profesionalni vojnici, čuvari u logorima i susjedi. Žrtve seksualnog nasilja su žene svih nacionalnosti. U svakom ratu vojnici siluju bez obzira kojoj strani pripadali. Vijest koja danas obilazi svijet govori da srpske vojne i paravojne snage na okupiranim područjima Bosne imaju ženske logore u kojima su silovanje i nasilje nad ženama redovita praksa. To je samo vrh ledenog brijega nasilja koje se nastavlja i u miru.
Zato mi, članice Zagrebačkog ženskog lobbya, tražimo od svijeta, svjetskih vlada, vlada i režima svih strana uključenih u ratne sukobe na području bivše Jugoslavije, da ovom problemu i našim zahtjevima posvete svu svoju pozornost.
 
ISTODOBNO SE NAJENERGIČNIJE SUPROSTAVLJAMO SVAKOJ MANIPULACIJI ŽRTVAMA, NEPROVJERENIM IZJAVAMA, BROJEM ŽRTAVA, NEPROVJERENIM INFORMACIJAMA, KAO I SVAKOJ UPOTREBI ŽENA ŽRTAVA SILOVANJA U CILJU ŠIRENJA MRŽNJE, NACIONALNE NETRPELJIVOSTI I RATNE PROPAGANDE.
 
Ženski lobby

...

Ove stranice posvećene su sjećanjima žena na otpore  ratovima i nacionalizmima u zemljama bivše Jugoslavije, ali i aktivnostima svih žena svijeta koje u kontekstu tranzicijskih procesa dižu svoj glas protiv ratnog nasilja i diskriminacije.